Kako NFC radi

NFC je visokofrekventna radio tehnologija kratkog dometa. NFCIP-1 standard navodi da NFC ima komunikacijsku udaljenost unutar 10 centimetara, radnu frekvenciju od 13,56 MHz i brzinu prijenosa od 106 Kbit/s, 212 Kbit/s ili 424 Kbit/s. NFCIP-1 standard detaljno specificira brzinu prenosa, metode kodiranja i dekodiranja, šeme modulacije i format okvira RF interfejsa NFC uređaja. Ovaj standard također definira protokol prijenosa NFC-a, uključujući protokol pokretanja i metode razmjene podataka.
NFC načini rada podijeljeni su na pasivni i aktivni način rada. U pasivnom načinu rada, uređaj za pokretanje NFC-a (koji se naziva i glavni uređaj) zahtijeva uređaj za napajanje. Glavni uređaj koristi energiju uređaja za napajanje da obezbedi polje radio frekvencije i pošalje podatke NFC ciljnom uređaju (koji se takođe naziva i podređeni uređaj). Brzina prijenosa mora biti jedna od 106 kbps, 212 kbps ili 424 kbps. Slave uređaj ne stvara polje radio frekvencije, tako da je moguće koristiti polje radio frekvencije koje generiše glavni uređaj za pretvaranje u električnu energiju, napajanje strujnog kola podređenog uređaja, primanje podataka koje šalje master uređaj i koriste tehnologiju modulacije opterećenja za prijenos podataka slave uređaja natrag na glavni uređaj istom brzinom. U ovom režimu rada, slave uređaj ne generiše RF polja, već pasivno prima RF polja koja generiše glavni uređaj. Stoga se naziva pasivni način rada. U ovom načinu rada NFC glavni uređaj može otkriti beskontaktne kartice ili NFC ciljne uređaje i uspostaviti vezu s njima.
U aktivnom načinu rada, i uređaj za pokretanje i ciljni uređaj moraju aktivno generirati polje radio frekvencije kada šalju podatke drugoj strani, pa se to naziva aktivnim načinom rada. Oba zahtijevaju uređaje za napajanje kako bi osigurali energiju za generiranje radio frekvencijskog polja. Ovaj način komunikacije je standardni način za ravnopravnu mrežnu komunikaciju, omogućavajući vrlo velike brzine veze.